Bez obzira na školovanje, edukaciju i život u urbanoj sredini, stigma i nerazumijevanje mentalnih poremećaja je raširena da ne kažemo ukorijenjena. Razna pogrešna vjerovanja da su mentalni poremećaji neizlječivi, te da su osobe s tim poremećajem neinteligentne i opasne povlače za sobom skrivanje postojanja poremećaja što za posljedicu ima neliječenje obzirom da osoba neće potražiti potrebnu pomoć.
Posebno je važno ulaganje u programe zaštite i unaprjeđenja mentalnog zdravlja djece i mladih, a odgovornost za mentalno zdravlje djece i mladih leži u ponašanju odraslih!
Vještina ranog prepoznavanja znakova narušenog mentalnog zdravlja od izuzetne je važnosti.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije blizu milijardu ljudi ima mentalni poremećaj i svatko, bilo gdje, može biti pogođen. Depresija je vodeći uzrok invaliditeta u cijelom svijetu, a proširila se izoliranošću zbog kovida . Dogodilo se da je iščezao međuljudski osobni kontakt, a time se znatno smanjila sposobnost stvaranja i održavanja prijateljstva. Sveopća ekonomska/ financijska nesigurnost zbog nemogućnosti zaposlenja, gubitka radnog mjesta ili mizerne mirovine dovele su do nestanka samopoštovanja, a dobar osjećaj o samom sebi koji je izuzetno važan za pozitivno mentalno zdravlje, izgubio se u borbi za opstanak.
Dugoročno psihičko stanje ima utjecaj na funkcioniranje pojedinca pa reakcija na stres, vanjski pritisak i sl. dovodi i do manjka sna a ponekad se bježi u drugi svijet posežući za alkoholom ili drogama. Primijećuju se i promjene ponašanja, promijene u izgledu, emocionalne, te kognitivne promjene.
I što reći, bolest kao takva ne može se iskorijeniti, ali određenim pozitivnim promjenama u društvu može se utjecati da psihofizičko stanje nacije bude puno bolje, a time se smanjuju okidači koji dovode do svih vrsta bolesti!
