Prema Odluci (45/106) Skupštine Ujedinjenih naroda od 14. prosinca 1990. godine, 1. listopad se obilježava kao Međunarodni dan starijih osoba s ciljem jačanja podrške i pomoći osobama starije dobi.
Zdrave, aktivne starije osobe važan su resurs svojim obiteljima, zajednici i ekonomiji cjelokupnog pučanstva.
U tih par riječi obuhvaćeno je puno toga. Tako bi zapravo trebalo i biti, a kod nas, nažalost, nije tako!
Puno lijepih riječi o starijim osobama, puno riječi samohvale i obećanje bit će ovih dana, da bi se naglasila važnost osiguravanja životne sredine koja se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi.
Načela Ujedinjenih naroda o skrbi za starije ljude koja nameću njihovu primjenu u misiji osiguranja unapređenja zaštite zdravlja starijih i poboljšanje kvalitete njihovog življenja, ostala su mrtvo slovo na papiru!
- Dostupnost primjerene zdravstvene skrbi – do liječnika je teško doći, ambulante najčešće komuniciraju s oboljelim preko maila, telefoni preopterećeni, a za pregled u zdravstvenoj ustanovi čeka se po nekoliko mjeseci, a ponekad i više od godinu dana.
Uzrečica PREVENTIVA JE POLA ZDRAVLJA izgubila se u nepovrat.
- Dostupnost socijalne skrbi, gerontološke i gerijatrijske zaštite zdravlja starijih i potpore zajednice, svela se na par „sretnika“ jer nema ni novaca ni ljudi koji bi odradili taj posao.
- Obiteljska podrške kroz generacije bila je važan faktor, danas nemoguća misija! Ako mladi ljudi nisu otišli trbuhom za kruhom i imaju sreću da su zaposleni, radno vrijeme im ne dozvoljava kvalitetnu skrb za starije. A samo mali broj bolje situiranih sretnika može iz svog džepa platiti osobu koja bi se skrbila o nemoćnom roditelju.
- Pravo na rad ili pristup drugim aktivnostima kojima bi se osigurao dohodak, sveo se na to da tko može odlazi izvan granice Lijepe naše njegovati isto tako stare i nemoćne i nadati se da će to moći što dulje raditi jer mirovine su mizerne i kad govorimo o ljudima koji su odradili puni radni staž.
- Život u vlastitom domu što je duže moguće preinačio se na trajno bez obzira na to što je nastupilo bolesno stanje jer razvoj izvaninstitucijske skrbi za starije ne postoji!
Kada nastupi bolesno starenje na gerijatrijsku zdravstvenu njegu se čeka i čeka, pa kad se i to dočeka nije dovoljno… jer dobiti smještaj u gradskim Ustanovama za starije i nemoćne je nemoguća misija. Prijaviti se možete tek kada se umirovite, a lista čekanja je min 10 godina. Nažalost čeka se da „netko umre“ kako bi se oslobodilo mjesto. Dok nekome ne smrkne, drugome ne svane!
Kad govorimo o osiguranju aktivnog zdravog starenja najbolje rješenje koje nam je ponuđeno je aktivno hodanje od kontejnera do kontejnera i trčanje od sniženja do sniženja u trgovinama.
Skrb koja će nam omogućiti održavanje i postizanje najbolje moguće razine tjelesnoga, društvenog i emotivnog blagostanja je poskupljenje energenata.
1. U hladnijoj prostoriji organizam se čeliči (nešto poput kupanja u hladnoj vodi ili snijegu).
2. Društveno blagostanje možemo postići udruživanjem s prijateljima pa se jedan dan smrzavamo kod tebe, a drugi kod mene i tako u krug.
3. Emotivnu stabilnost sačuvat ćemo negledanjem TV i ne slušanjem nebuloznih izjava trenutne vlasti o tome kako nam je dobro i svesrdno nam pomažu raznim dodacima na mirovinu. A mirovina je zbog njihove uspješnosti svakim danom sve manje vrijednosti.
Život u sigurnoj sredini prilagođena osobnim, zdravstvenim i socijalnim potrebama u odnosu na funkcionalnu sposobnost starije osobe možemo vidjeti samo na malim ekranima jer za kino i kazalište nemamo……. I zato nam je život postao „kazalište“.
Čestitamo nam MEĐUNARODNI DAN STARIJIH OSOBA sa željom da se osvijestimo i dok još možemo promijenimo ovu situaciju za nas i buduće naraštaje!
