Hrvatska ima potencijale i prirodne resurse za samodostatnost, iako sada mnogo toga uvozi, zbog ne postojanja strategije održivog razvoja poljoprivrede, kao dijela šire gospodarske strategije!
Mi cilj znamo i kako to ostvariti mi znamo. Pitanje je da li treba predlagati nesposobnima?!
1. proizvodnja koja osigurava potrebne količine, konkurentne cijene i kvalitete hrane ili sirovina za stanovništvo, gospodarstvo i turizam (kontrolirane robne rezerve)
2. pravilno raspolaganje poljoprivrednim zemljištem
3. osiguravanje uvjeta za ostanak ljudi u ruralnom prostoru,
4. vraćanje glavne okosnice poljoprivredne proizvodnje (proizvodnja mlijeka koja je doslovno devastirana jer je ugašeno 95% proizvođača u zadnjih 20 godina)
5. državno poljoprivredno zemljište dati u funkciju dohodovnijim proizvodnjama sa višom dodanom vrijednosti (ne smije kukuruz biti sirovina za proizvodnju struje već hrana za ljude i životinje)
6. pojednostaviti pristup i korištenje EU fondovima (ubrzati i pojeftiniti procedure, jer administracija ne bi trebala kočiti i onemogućavati već savjetovati i pomagati)
7. Poticanje uklučivanja proizvođača u zelenu transformaciju koja će našem stanovništvu dati zdraviji okoliš, zdraviju hranu, a turizmu dodatnu ponudu.
Za sve navedeno postoje alati i metode za ostvarenje. Znamo i vidimo da sadašnji akteri politika nisu ništa napravili 30 godina i imamo raspad sustava, te nismo u stanju postići proizvodnje koje je hrvatska imala krajem 80-ih godina prošlog stoljeća.
Ako netko uporno ne zna i nema sposobnosti već 30 godina, onda je već krajnje vrijeme da se izvrši promjena, kako politike tako i praksi u poljoprivredi.
