Intervju s Dragicom Trumbetaš objavljen 13. veljače 2022. na portalu Hladna istina.
Poštovana gospođo Trumbetaš prije kratkog vremena ste osnovali udrugu Hoćemo koja ima političke ciljeve. Što Vas je nagnalo za osnivanje ove udruge, buduće političke stranke ?
Udrugu smo registrirali sredinom 12. mjeseca, same pripreme trajale su dulje, a s ozbiljnim radom započeli smo početkom godine.
Na osnivanje udruge potaknuli su me moji brojni kolege s kojima sam bila u HSU-u, ali i moji “fejs” prijatelji kojih imam oko 12 000. Pobrojim aktualne događaje prethodnog dana te ih svojim prijateljima podijelim u blog -dijalogu uz jutarnju kavu. Postoji ogroman interes umirovljenika za političku formu borbe za umirovljenička prava.
Upravo zbog toga odlučili smo se za udrugu koja će svojim projektima utjecati na trenutno poboljšanje životnih prilika, a usporedno razvijati u politički pritisak na institucije kako bi one počele raditi svoj posao.
Kako se bili aktivni u mirovinskoj stranci pretpostavljam kako ste svjesni da su Hrvatska umirovljenička domaćinstva po službenim podacima najsiromašnija u Europskoj uniji !?
Naravno da smo svi zajedno svjesni s koliko velikim mirovinama raspolažu hrvatski umirovljenici, kao što ste sami rekli među najmanjim u Europi, a po srazmjeru cijena i mirovina, daleko najmanji. Problem je u tome da Vlada uopće ne reagira na poremećaj koji izaziva inflacija.
Za umirovljenika Hrvatske svako poskupljenje hrane, znači manje hrane na tanjuru, jedan račun za režije se preskače, sve stvari koje nisu neophodne odgađaju se za neka druga vremena.
Umirovljenici puno troše na lijekove koje nisu na listama HZZO. Biraju između računa i lijeka, izaberu lijek i dobiju uvećanu ovrhu za propušteni račun. Puno je tu problema koji nisu ne rješivi no institucije reagiraju tromo ili nikako
Općenito gledajući oko naše mirovinske situacije mediji su stvorili neistinitu sliku. Tijekom 2020. godine Hrvati su odlazili u mirovinu kada su imali više od 63 godine, a Hrvatice s 62. To bi trebalo biti dovoljno za dostojan život u mirovini!?
Mediji forsiraju laži o hrvatskim umirovljenicima. Bilo je odlaska u prijevremenu i još ih ima zbog propasti firmi, zbog invalidnosti uzrokovane radom, zbog nekih obiteljskih problema, oko uzdržavanja ostarjelog člana obitelji za kojeg nema novaca za njegu ili pristojni smještaj, no danas je sve više ljudi koji poslije odlaska u mirovinu pronađu posao i dalje rade.
Za usporedbu u Grčkoj prosječna mirovina je oko 5000 kuna za 30 godina staža.
Cilj Vaše udruge je nametnuti tematiku teškog života umirovljenika, radnika, seljaka, invalida kojim se političari ne bave. Pretpostavljavamo da Vas čeka veliki posao koji dodatno dobiva na težini zbog domaćeg provođenja europskog prijedloga o minimalnoj plaći što je dovelo do njenog rasta kod nas?
Da čeka nas veliki posao. Umirovljenici su u nikad lošijem položaju s obzirom na odnos mirovina i plaća. Prošli mjesec mirovine su na 36% prosjeka plaće, inflacija ih dodatno srozava, a na usklađivanje se čeka do 4 mjeseca.
Niti radnici nisu u boljem položaju: svi radnici koji danas dobivaju plaću ispod prosjeka od 1000 eura imati će manju mirovinu od minimalne za odrađeni staž.
Minimalna plaća u Hrvatskoj sramotna je mala. Zemlje slične nama u vrijeme ulaska u EU imale su veliki rast plaća – radi se o porastu od 30 -70% – nama su plaće do 2020. godine rasle 9% uz priznatu inflaciju od 3%.
Bez solidne plaće, nema solidne mirovine. Hrvatska danas stvara generaciju najsiromašnijih umirovljenika u Europi.
Na portalu Hladna istina mi smatramo da je postojanje Obveznih mirovinskih fondova odgovorno za dobar dio naših socijalnih problema. Kao primjer za to volimo navoditi Čile. Kakvo je Vaše mišljenje o njima?
Interesantna je vaša usporedba sa situacijom u Čileu. No mi ne trebamo ići tako daleko: 1990. godine u Hrvatskoj je bio prosjek mirovine 75% prosjeka plaće. Imali smo sistem koji je umirovljenicima garantirao sigurnu starost.
Danas smo na 36% s vrlo slabom ekonomijom u jako nepovoljnom omjeru po broju umirovljenika prema radnicima
Nije problem u samoj postavci mirovinskog sustava. Mi danas možemo prekopirati mirovinski sustav bilo koje zemlje Irske, Švedske pa i Čilea. Problem je u tome da mi i najnapredniji mirovinski sustav implementiramo u naše uvjete, neće funkcionirati.
Kod nas je mirovinski sustav skup političkih odluka. Postavke uplata isplata ne funkcionira jer je političkim odlukama u mirovinski sustav ubačeno puno korisnika bez uplate.
Imamo preko 6000 novih umirovljenika iz HVO koji primaju mirovine u prosjeku 3600 kuna za 7 godina radnog staža. Ti korisnici ruše godine rada u izračunu naših umirovljenika.
Nadalje, loše gospodarenje mirovinskim fondovima dodatno urušavaju političke odluke.
U mandatu premijera Oreškovića mirovinski fondovi otkupili su 25% državnog udjela u Končaru. Išla je priča kako je to dobra investicija koja će se brzo vratiti unosnom dividendom. Od tada do sada Končar je isplatio jednu dividendu u iznosu od 15 kuna za isplatu dionice od dividende cijeni od 680 kuna treba 45 god.
801 000 000 kuna mirovinski fondovi potrošili su na spašavanje Agrokora, novci su zauvijek izgubljeni.
Ubrzo nakon početka pandemije ministar Marić ispraznio je mirovinski fond kreditom po kamatama od 0,7 s počekom na prvu ratu za 11 god. U ovom novim uvjetima uz ovoliku inflaciju, pitanje vrijednosti tog novca je jako upitna.
Sve te političke odluke urušile su i još urušavaju sve mirovinske stupove. Vrijednost novca pada, a u Hrvatskoj nema gospodarstva koje bi stvaralo dodatnu vrijednost.
Ranije mi smo bili u suprostavljenim političkim opcijama, ali naš cilj je bio uvijek jednak. Socijalno poštenija Hrvatska. Nadam se da će se nešto početi kretati u pozivnom smjeru po ovom pitanju…
Pitanje broj 1. u Hrvatskoj je zaustaviti rast siromaštva građana. Tu ne smije biti podjele, sramit će nas se buduće generacije. Mi imamo veliki interes za uključivanje u udrugu i umirovljenika i radnika , intelektualaca dokazanih u struci, a naročito nas veseli interes branitelja. Branitelji koji su uz braniteljski status pred mirovinom iz rada, osjećaju se povrijeđeni poplavom novih branitelja 30 godina nakon rata. Udruženi u zajedničkom cilju da se u Hrvatskoj bolje živi nema nam druge, moramo uspjeti.
13. veljače 2022.
