Svjetski dan beskućnika obilježava se 10.10., a 17.10. je Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Ti dani mnogima su kao i svaki drugi, no onima kojima je ulica dom, koji ne dobivaju plaću ili zarađenu mirovinu, mladima koji su izašli iz ustanove a nisu upisali fakultet i odjednom se našli na ulici ili spavaju u nekom vagonu, ruševini bez prozora, vrata, u smeću i sa štakorima, žrtvama obiteljskog nasilja koje se jedva guraju u prepunim sigurnim kućama, ljudima kojima je sve uništio potres i sada se tresu u nekoj limenci, umirovljenicima koji jedva preživljavaju ili sve više izbjeglica koje su u tranzitu kroz Hrvatsku pa čak uvezena radna snaga iz dalekih zemalja koji nikako ne shvaćaju gdje su, njima ti dani isto ne znače ništa, osim što će novinari napisati koju rečenicu i objaviti fotku nekog beskućnika , oronulu kućicu ili umirovljenika koji pretražuje kante za smeće koje su sada puno manje dostupne.
Podsjetimo na važeću legislative koju smo morali uskladiti sa EU: Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za period 2021.—2027. s Akcijskim planom za period 2021.-2023., Zagrebačka strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za period 2021.do 2025., Zakon o socijalnoj skrbi –izmijenjeni , Zakon o radu, Obiteljski zakon etc. Istu je nužno mijenjati i uskladiti s novim uvjetima i zahtjevima tržišta rada posebno u području Zakona o socijalnoj skrbi te Zakona o radu.
Potpuno je evidentno da je realiziran samo mali dio od propisanog, a energetska kriza , pandemija , potres, imaju za posljedicu neprovođenje reformi na nikakav ili na neodgovarajući način, doveli su građane i to puno veći broj nego pokazuju statistike, do gotovo neizdrživosti preživljavanja, a posebno za tzv. Nevidljive ljude kojih ima najviše u Gradu Zagrebu, pučke kuhinje su pune, humanitarne udruge i grupe pomažu koliko mogu, a sve manje mogu, ljudi spavaju posvuda u potpuno neprimjerenim uvjetima.
Idemo učiniti ono što sada možemo, bez puno ulaganja kako bi se prezimijela zima za što je nužna suradnja gradova, centara socijalne skrbi, Crvenog križa pa čak i Caritasa.
Konkretno, u Gradu Zagrebu znamo da Prenoćište Kosnica nije prihvatljivo rješenje te u nekom drugom dokumentu dati ćemo prijedlog rješenja kako bi do proljeća uredili propise i započeli sa stvarnom realizacijom. Ako može Čakovec, Karlovac i neki drugi gradovi, može i Zagreb.
Sada zajedno i odmah moramo:
1. osigurati zgrade ili grijane šatore u koje ćemo smjestiti ljude s ulice , čak i one koji nemaju uvjete za stanovanje u svojim kućercima bez struje, vode ili grijanja; omogućiti im korištenje javnih kupaona te pranje rublja bez naknade,; osigurati im tople napitke, sanitarne čvorove, osigurati hranu u pučkim kuhinjama ili na pragu prostora u kojem će boraviti; pružiti im nužnu medicinsku skrb i lijekove, naravno uz uvjet da participiraju u održavanju prostora i uz poštivanje kućnog reda, te započeti stručnu resocijalizaciju korisnika, odvikavanje od alkohola i droga, uključivo i sistematske preglede, posebno onih koji dobivaju minimalnu socijalnu naknadu a nije im oduzeta radna sposobnost, te bavljenje radnim aktivnostima koje su dostupne u objektu, a vrlo važno im je omogućiti praćenje kulturnih događanja koje si oni ne mogu priuštiti.
2. jednako tako nužno je aktivirati humanitarne ograde- #vaš višak drugom život , barem jedan dan u tjednu negdje oko tržnica, gdje bi građani mogli ostavljati svoje viškove koje bi uzimali oni koji nemaju, naravno uz osiguranje i kontrolu.
3. redovni obilazak starih, bolesnih i samih ljudi kojima treba osigurati pomoć u kući, posebno ističem Slavoniju, Banovinu i Liku.
Ovo je minimum humanosti koji bi svi gradovi morali moći financirati jer ćemo uvijek ostati na dnu ljestvice siromaštva u EU.
Autor: Vesna Ribarić, mag.iur.
