Svjetski dan hrane obilježava se 16. listopada, na dan kad je 1945. godine u sklopu Ujedinjenih naroda osnovana Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO). U više od 150 zemalja diljem svijeta sredinom listopada raznim aktivnostima i kampanjama diže se svijest o epidemiji gladi koja svakodnevno pogađa milijardu ljudi i govori se o nužnosti održive proizvodnje hrane za sve.
Statistike Organizacije za prehranu i poljoprivredu govore da na početku novog tisućljeća preživljavanje 2,57 milijardi ljudi ovisi (aktivno ili neizravno) o poljoprivredi, lovstvu, ribarstvu ili šumarstvu, pa se postavlja pitanje je li poljoprivreda danas važna kao što je bila kroz povijest?
Odgovor je DA jer najznačajnija uloga poljoprivrede upravo je rješavanje problema gladi !
Neishranjenost može ostaviti trajne posljedice na razvoj djeteta, odnosno kod odraslog čovjeka izazvati cijeli niz bolesti.
Republika Hrvatska raspolaže kvalitetnim tlom i uvjetima za proizvodnju hrane no….
– potrebno je intenzivirati poljoprivrednu proizvodnju
– mjerama makroekonomske politike utjecati na promjenu strukture postojeće poljoprivredne proizvodnje
– vratiti mlade na poljoprivredu
– stvoriti uvjete za kvalitetnu i jeftinu proizvodnju hrane.
To su neki od preduvjeta za razvitak poljoprivrede, a ona za posljedicu ima povećanu zaposlenost, razvoj turizma i izvoz hrane!
Takva poljoprivreda treba biti naš strateški razvojni cilj!.
Danas Hrvatska ima sve veći broj neishranjenih i gladnih, a promjenom politike to se može promijeniti. U naprednim zemljama, u ekonomskoj politici, poseban se odnos njeguje prema proizvođačima hrane (stimulativno kreditiranje, garantiranim cijenama, poštivanjem roka otkupa), a benefit za stanovništvo je dostupnost hrane svima.
„Hrana je vitalno dobro bez kojega nije moguće ono osnovno što je pretpostavka svega drugoga; a to su ishrana i održanje biološkog života“
A „zdrava hrana“ koja se u svijetu sve više zagovara otvara vrata naših mogučnosti proizvodnje u smislu nezagađenosti i velikih mogućnosti za proizvodnju na sada opustjelim i neobrađivanim poljima.
Način zarade u ruralnim područjima upravo je zarada proizvodnjom hrane (i ostalim djelatnostima poljoprivrednog sektora), a to znači bolji uvjeti života i povećanje kupovne moći.
Glad u nekim dijelovima svijeta je zbog nedostatka hrane, a u našoj Hrvatskoj gladnih i neishranjenih ima zbog pogrešne politike!
